Neopisiv strah od pada u ništavilo
Strah od prosječnosti koja teče samim dnom
A krila nisu više što su nekoć bila
Vjetar tiho doziva kraj
Krošnje stabala upozoravajuće drhte
Nebo umjesto suza po svemu baca zvijezde
Ali ne odričem se krila bez krvave borbe
Nisam još preman odustati od svega što imam na svijetu
Ljubav me stvorila, nek mi ljubav bude grob
I ako dođe taj dan i uzmu mi krila
Trenutak prije nego se utopim u morima prosječnog
Hoću li požaliti što krila nisam predao bez borbe
I živio u nadi da negdje čekaju me nova,
Živio kao i da ne postojim, ali ipak živio
Ili ću biti sretan što sam živio život lika antičke tragedije

Mogu previše toga izgubiti
Moram pokušati ne misliti na strah
Još uvijek imam sve, još uvijek sam kralj svijeta
Možda uspijem i zadržati krila

Čemu onda tako loš predosjećaj ishoda borbe za moj život?

Nije li cudno sto cu uskoro u trece desetljece zivota, a nisam nista pametniji nego li sam bio kad sam se tek rodio? Pamet je uzaludna, precijenjena. Bolje je postajati naivniji nego pametniji. S godinama dolazi sve vise razocarenja u zivot, a obiljezje pametnih osoba je sto imaju oko za probleme. Nisam glup, bas naprotiv. Dal da se brinem zbog svega loseg sto je bilo, il da se radujem svemu dobrom sto dolazi?
Kada sam zavrsio poglavlje s jednom odredjenom osobom, bilo je vrijeme da nesto naucim od Dragog. Ako se ikad i dogodi pa mi vise ne bude Dragi, necu zaboraviti sto me je naucio. Sranja se u zivotu dogadjaju, a kad se dogode ostat ce dogodjene nervirali se mi ili ne. Da, u trece desecljece ulazim gluplji, naivniji i manje sklon nerviranju oko svega oko cega se moze nervirati i brinuti i ne spavati. Mislim da mi je on s tim znatno produzio zivot.
Mislim i da sam se konacno odlucio kako ce moja lista upada na fax izgledati. Od cetiri mjesta koja cu traziti moram upasti na jedno. Konacno da i ja krenem na fax, ne?
Cemu toliki optimizam od strane mene?
Dobio sam danas pismo koje me je obradovalo. U njemu je pisalo o povratu poreza i o lijepoj svoti novca koju cu dobiti bas kad idem Dragom na ljeto. Pa me vise trenutno ni ne zanima hoce li mi se javiti iz onog mjesta gdje sam prosli tijedan imao razgovor za posao. Imat cu dovoljno za ugodno ljeto, a kad i to potrosim... Pa onda cu musti studentski kredit.
Stednja?
Moj je zakljucak da je to moguce jedino ako imas dovoljno novca. Bio sam prilicno bogat i toliko siromasan da sam morao gladovati par dana. Tako sam dosao do zakljucka da sto vecu sumu imam u banci, to mi se manje trosi, sve vise mislim na stednju. Cim se kasa isprazni promijeni se moja cud. Jer ionako imam minimum, potrosio sve odjednom ili rasporedio nista preko vise dana, isto je. U mom slucaju novac vrijedi manje sto ga manje ima. Inflacija nikad nije cula za mene....
A za vas?

Malo me nema zbog svega. Ova pjesma je dobra zamjena za besmisleno dug post o svemu.
Iznenadilo me koliko me dobro opisuje. Eto, upoznajte me.



You grow, you roar
Although disguised
I know you

You'll learn to know

You grow, you grow like tornado
You grow from the inside
Destroy everything through
Destroy from the inside
Erupt like volcano
You flow through the inside
You kill everything through
You kill from the inside

You'll...
You'll learn to know

I wonder if I'm allowed ever to see
I wonder if I'm allowed to ever be free

You sound so blue
You now are gloom

You sound so blue
You now are gloom

I wonder if I'm allowed just ever to be